Kroz ispovednu prozu "Žena, vera, nada" Danijela Gvozdenović otvara vrata svog srca i deli najintimnije trenutke šest trudnoća kroz koje je prošla tokom svoje borbe za majčinstvom.

 

Njene reči su iskrene, jednostavne i dirljive, a emocije sirove i autentične. Kroz njene oči vidimo kako je trudnoća složen i često bolan proces, ali i kako je to najveći dar koji žena može primiti.

 

Ova ispovest je posveta svim ženama koje se bore za svoj san da se ostvare kao majke, ali i opomena društvu da se više pobrine za zdravlje i dobrobit budućih majki.